Jer ljubomoran sam na vas božanskom ljubomorom: jer sam vas zaručio s jednim mužem da vas kao čistu djevicu privedem Kristu. Ali bojim se da se nekako, kao što je zmijac* zaveo Evu svojim lukavstvom, tako ne pokvare vaše misli i ne odvrate do jednostavnosti koja je u Kristu.
2 Kor. 11, 2 – 3
*U grčkom i hebrejskom jeziku imenica zmija je muškog roda, stoga je ovdje prevedena kao zmijac.
Ovakav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli : “Nisam nikakvo zlo učinila.”
Izr. 30, 20
Ne kao Kajin, koji bijaše od onoga zloga i zakla brata svojega.
1 Iv. 3, 12
Tada Gospodin Bog reče zmijcu: “Zato što si to učinio, proklet da si nad svom stokom i nad svakom poljskom životinjom; po svome trbuhu ćeš puzati i prah ćeš jesti sve dane svoga života. I stavit ću neprijateljstvo između tebe i žene, i između sjemena tvoga i sjemena njezina: ono će glavu tvoju zgnječiti, a ti ćeš zgnječiti njegovu petu.
Post. 3, 14 – 15
Kažu mi da način na koji su Adam i Eva shvatili da su goli je zato što su jeli jabuke. Ako je jedenje jabuka navelo žene da spoznaju da su gole, vrijeme je da ponovno dijelimo jabuke. To je točno. To je potpuno istina. O, to je sramota. Oblače se ovdje vani negdje na plažama da potamne na suncu, neke udane žene s malim djetetom ili nešto tako ili ove mlade dame i nazivaju se punim Duha Svetoga?
William Branham – Vjeruješ li to (50-0115)
Pokušavaju reći da su Adam i Eva jeli neke jabuke. Brate, ako… Ne kažem ovo sada kao šalu, već to želim reći kao… Ako je jedenje jabuka navelo žene da shvate da su gole, bolje bi bilo da ponovno dijelimo jabuke. Vi znate da je to točno. Vi znate da jedenje jabuka nije bilo ono što su oni učinili, što ih je navelo da shvate da su goli. Zasigurno, nije bilo to. To je moralo doći kroz seksualnost. Moralo je jer su shvatili da su goli kad su uzeli ovaj zabranjeni plod. Nije li žena plodonosno stablo? Niste li vi plod svoje majke? To je bio plod koji je bio zabranjen da se uzme.
William Branham – Zmijčevo sjeme (58-0928E)
Ali što se dogodilo? Kad se Adam spremio da joj priđe, ona je već bila majka. Vidite li što mislim? Dakle, ista stvar se dogodila Kristovoj crkvi, Kristovoj nevjesti.
William Branham – Izgovorena Riječ je originalno sjeme (62-0318)
Njen prvi sin nije bio Adamov sin. Da jest, imao bi prava prvorodstva. Biblija, u Judi, kaže da je Adam, da je Henok bio sedmi od Adama. Je li to točno? I počinje: “Adamu se rodi sin Šet.” Što je s Kajinom koji je imao prvorodstvo? On nije bio Adamov sin.
William Branham – Vrijeme žetve (12/12/1964)
Došlo je njeno prvo dijete, ono je bilo vanbračno dijete. I bio je pun smrti, i usmrćivao i svatko od tada je smrt. Sad vidite da mora da je to bio seks. Zašto vi umirete, ako to nije bio seks? Kad Bog daje poslanje koje ne može propasti, Božja Riječ je vječna. Ona ne može iznevjeriti. Kad je On rekao: “Plodite se i napunite zemlju,” to je bila Božja vječna svrha. Ispunite li ju, ne možete umrijeti. Zato što je to Njegova Riječ morate živjeti. Da su ta djeca donesena ispravno, ne bi bilo smrti. Ali ona nije mogla čekati.
William Branham – Izgovorena Riječ je originalno sjeme (62-0318)
Ono što je Eva propustila učiniti, učinila je Marija.
William Branham – Izgovorena Riječ je originalno sjeme (62-0318)
A Isus je očitovana Riječ. On i Njegova Riječ su jedno te isto. Što je On bio? Gledajte sada. On je bio Sjeme.
…
On je bio Sjeme kojeg je Eva trebala proizvesti.
William Branham – Izgovorena Riječ je originalno sjeme (62-0318)
Upravo je to Isus Krist bio, izgovoreno vječno Dijete. Nije morao umrijeti, ali On je to učinio da bi otplatio dug. To je jedini način na koji je mogao biti otplaćen. Nitko drugi to nije mogao učiniti, svi su bili rođeni seksualno po đavolu, po njegovom planu.
William Branham – Izgovorena Riječ je originalno sjeme (62-0318)
Kao i prvi put, prva nevjesta nije mogla čekati. Donijela je smrt kroz vanbračno rođeno dijete kojeg smo svi djeca. Ali Bog je došao u tijelu da nam da drugo rođenje da nas vrati u originalne sinove i kćeri Božje.
William Branham – Izgovorena Riječ je originalno sjeme (62-0318)
Neki misle da su ta dva stabla u vrtu bila samo još dva stabla poput ostalih koje je Bog tamo postavio. Ali pažljivi proučavatelji znaju da to nije tako. Kada je Ivan Krstitelj vikao da je sjekira položena na korijen svim stablima, nije govorio o jednostavnim prirodnim stablima, već o duhovnim načelima. Dakle, u 1 Ivanova 5, 11 kaže: “A ovo je to SVJEDOČANSTVO: Bog nam je dao život vječni i taj je život u Njegovu Sinu.” Isus je rekao u Ivanu 5, 40: “Ali vi nećete k Meni da dođete, da život imate.” Prema tome, svjedočanstvo, Božja Riječ, očito i jasno tvrdi da je ŽIVOT, VJEČNI ŽIVOT, u Sinu. Nigdje drugdje. 1 Ivanova 5, 12: “Tko ima Sina – ima ŽIVOT; tko nema Sina Božjega – NEMA Života.” Dakle, budući da se svjedočanstvo ne može promijeniti, oduzeti mu se ili mu se dodati, onda stoji svjedočanstvo da je ŽIVOT U SINU… Budući da je to tako, STABLO U VRTU MORA BITI ISUS.
U redu. Ako je Stablo Života osoba, onda je Stablo spoznaje dobra i zla TAKOĐER osoba. Ne može biti drugačije. Prema tome, Pravedani i Zli je stajao jedan uz drugoga tamo usred edenskog vrta. Ez. 28, 13a “U Edenu, vrtu Božjemu, ti (Sotono) bijaše.”
Evo gdje primamo istinsko otkrivenje ‘zmijčevog sjemena’. Evo što se zaista dogodilo u edenskom vrtu. Riječ kaže da je Eva bila prevarena od zmijca. Ona je zapravo bila zavedena od zmijca. U Post. 3, 1 kaže: “Zmijac bijaše lukaviji od sve poljske zvjeradi što je stvori Jahve, Bog.” Ova je zvijer bila toliko slična ljudskom biću (a ipak je bila čista životinja) da je mogao zaključivati i pričati. On je bio uspravno stvorenje i bio je nešto između čimpanze i čovjeka, ali sličniji čovjeku. Bio je toliko blizu da bude čovjek da se njegovo sjeme moglo i jest pomiješalo s onim od žene i prouzročilo da ona začne. Kad se to dogodilo, Bog je prokleo zmijca. Promijenio je svaku kost u zmijčevom tijelu tako da je morao puzati poput zmije. Znanost može pokušavati sve što želi i neće naći tu kariku koja nedostaje. Bog se pobrinuo za to. Čovjek je pametan i može vidjeti vezu čovjeka sa životinjom i pokušava ju dokazati evolucijom. Ne postoji nikakva evolucija. Ali čovjek i životinja se jesu pomiješali. To je jedna od Božjih tajni koja je ostala skrivena, ali ovdje je otkrivena. To se dogodilo upravo tamo nazad usred Edena kad se Eva okrenula od Života kako bi prihvatila Smrt.
Primijetite što im je Bog rekao u vrtu. Post. 3, 15: “Neprijateljstvo Ja zamećem između tebe i žene, između tvoga sjemena i njezina Sjemena, On će ti glavu satirati, a ti ćeš Mu vrebati petu.” Ako priznamo vjerodostojnost Riječi da je žena zaista imala Sjeme, onda je zmijac zasigurno također morao imati sjeme. Ako je ženino Sjeme bilo muško dijete mimo muškarca, onda će zmijčevo sjeme morati biti po istom obrascu, a to je da mora biti rođen drugi muškarac mimo ljudskog muškog posredstva. Nema proučavatelja koji ne zna da je ženino Sjeme bilo Krist koji je došao Božjim posredstvom, mimo ljudskog spolnog odnosa. Također je jednako dobro znano da je predviđeno satiranje zmijčeve glave zapravo bilo proroštvo vezano uz ono što će Krist postići protiv Sotone na križu. Tamo će na križu Krist satrti Sotoninu glavu, dok će Sotona vrebati Gospodinovu petu.
Ovaj je dio Pisma otkrivenje toga kako je zmijčevo doslovno sjeme posijano na zemlju, baš kao što imamo slučaj u Luki 1, 26 – 35 gdje je izložen precizan slučaj toga kako se ženino Sjeme fizički očitovalo mimo posredstva muškarca. “U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad zvani Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip, iz doma Davidova; a ime djevici bijaše Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: ‘Zdravo, milošću obdarena! Gospod s tobom! Blagoslovljena ti među ženama!’ Ugledavši ga, ona se uznemiri na njegovu riječ i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. A anđeo joj reče: ‘Ne boj se, Marijo, ta našla si milost u Boga! Evo, začet ćeš i roditi Sina, i nadjenut ćeš Mu Ime ISUS. On će biti velik i nazivat će se Sin Svevišnjega; Njemu će Gospod Bog dati prijestolje Davida, oca Njegovog; i kraljevat će nad domom Jakovljevim zauvijek i kraljevstvu Njegovu neće biti kraja.’ No Marija reče anđelu: ‘Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?’ Odgovarajući joj, anđeo reče: ‘Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjega osjenit će te; stoga će i taj Sveti što će se roditi biti nazvan Sinom Božjim.'” Kao što je ženino Sjeme bilo doslovce Božje reproduciranje Sebe u ljudskom tijelu, tako je zmijčevo sjeme doslovan put koji je Sotona našao da si može otvoriti vrata u ljudsku rasu. Sotoni je bilo nemoguće (jer je on samo STVORENO duhovno biće) reproducirati se na način na koji je Bog reproducirao Sebe, tako nam slučaj iz Postanka govori kako je on proizveo svoje sjeme i uveo se ili se ubacio u ljudsku rasu. Sjetite se također da je Sotona nazvan ‘zmijcem’. Govorimo o njegovom sjemenu ili ubacivanju u ljudsku rasu.
Prije nego što je Adam uopće tjelesno spoznao Evu, zmijac ju je tako spoznao prije njega. A taj rođen iz toga bio je Kajin. Kajin bijaše od (rođen od, začet od) “Zloga”. 1 Ivanova 3, 12. Duh Sveti u Ivanu nije mogao ni na jednom mjestu Adama nazvati “Zlim” (jer to je ono što bi on bio da je otac Kajinu), a na drugom mjestu Adama nazvati “Sinom Božjim” što je on bio po stvaranju. Luka 3, 38. Kajin je u karakteru postao poput svoga oca, donositelj smrti, ubojica. Njegovo potpuno prkošenje Bogu kada se suočio sa Svemogućim u Post. 4: 5, 9, 13, 14, pokazuje da u karakteristikama apsolutno ne nalikuje čovjeku i čini se da nadmašuje svaki slučaj koji imamo u Pismu vezan uz suočavanje Sotone s Bogom. “A na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti, i lice mu se namrgodi. Potom Jahve zapita Kajina: ‘Gdje ti je brat Abel?’ ‘Ne znam – odgovori. – Zar sam ja čuvar brata svoga?’ A Kajin reče Jahvi: ‘Kazna je moja veća nego ju mogu nositi. Evo me tjeraš danas s lica zemlje, moram se skrivati od Tvoga lica i biti bjegunac i lutalac na zemlji, tko me god nađe, ubit će me.'”
Primijetite precizan način na koji Božji zapis iznosi slučaj rođenja Kajina, Abela i Šeta. Post. 4, 1: “Adam pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina; pa reče: ‘Muško sam čedo dobila od Jahve!’ I ponovno rodi brata mu Abela.” Post. 4, 25: “Adam ponovno pozna svoju ženu, te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet…” Tu su rođena TRI sina iz DVA čina Adamovog tjelesnog poznavanja. Budući da je Biblija precizna i savršena Riječ Božja, to nije pogreška već zapis za naše prosvjetljenje. Budući da su TRI sina rođena iz DVA Adamova čina, NEDVOJBENO znate da JEDAN od te trojice NIJE BIO Adamov sin. Bog je ovo zabilježio na ovaj precizan način da nam nešto pokaže. Prava istina je da je Eva imala u svojoj utrobi DVA sina (blizance) iz RAZLIČITIH oplodnji. Nosila je blizance, pri čemu je Kajinovo začeće bilo nešto prije Abelovog. Vidite ponovno te BLIZANCE. Kao i uvijek, savršen tip. Za one koji misle da ovo nije moguće, neka im je znano da su medicinski zapisi prepuni slučajeva u kojima su žene nosile blizance koji su bili iz različitih jajašaca i različitih oplodnji s tim da su između oplodnji jajašaca prošli dani, i NE SAMO TO, već neki zapisi pokazuju da su blizancima očevi bili različiti muškarci. Nedavno je diljem svijeta objavljeno o majci Norvežanki koja je tužila svoga muža za uzdržavanje nje i njenih blizanaca, od kojih je jedno bilo bijelo, a drugo crno. Priznala je da je imala ljubavnika crnca. Između dva začeća je prošlo oko tri tjedna. U Beaumontu u Texasu 1963. godine, zapisi ponovno iznose višestruki porod gdje je između trudnoća prošlo mnogo dana, zapravo toliko da je žena skoro umrla zajedno s jednim djetetom pri porodu.
Dakle, zašto je to moralo biti tako? Zašto je zmijčevo sjeme moralo doći na ovaj način? Čovjek je stvoren za Boga. Čovjek je trebao biti hram Božji. Čovjek, hram, bio je mjesto Božjeg počinka (Svetoga Duha). Djela apostolska 7, 46 – 51: “Koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. No tek Mu je Salomon izgradio dom. Ali Svevišnji u rukotvorenim hramovima ne prebiva. Kao što veli prorok: ‘Nebo je Moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama Mojim. Kakav dom da Mi sagradite?’ govori Gospod, ili: ‘Koje je mjesto Mog počinka? Nije li ruka Moja načinila sve to?’ O, tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetom – kao oci vaši tako i vi.” Sotona je ovo znao cijelo vrijeme. On se također želi nastaniti u čovjeku kao što želi i Bog. Ali Bog je to pravo rezervirao za Sebe. Sotona to ne može učiniti. Samo se Bog pojavio u ljudskom tijelu. Sotona nije mogao i ne može to učiniti. On nema stvaralačke moći. Jedini način za Sotonu da postigne ono što je želio učiniti bio je da uđe u zmijca u Edenu, kao što je po zlim duhovima ušao u svinje u Gadari. Bog ne ulazi u životinje, ali Sotona može i hoće kako bi postigao svoje ciljeve. On nije mogao imati dijete izravno po Evi, kao što je Bog imao po Mariji, pa je ušao u zmijca i zatim prevario Evu. Zaveo ju je i po njoj je Sotona neizravno imao dijete. Kajin je nosio potpune duhovne karakteristike Sotone i životinjsku (senzualnu, tjelesnu) karakteristiku zmijca. Nikakvo čudo što je Duh Sveti rekao da je Kajin bio od zloga. Bio je.
Dakle, želim ući u jedan siguran dokaz koji imamo da postoji nedvojbeno srodstvo čovjeka i životinje. To je tjelesna stvar. Znate li da možete uzeti stanice embrija iz nerođenog fetusa i ubaciti ih u ljudska bića? Zatim će te stanice štitnjače ići pravo u ljudsku štitnjaču, stanice bubrega će ići pravo u ljudske bubrege. Shvaćate li kako je to zapanjujuće? Neka inteligencija vodi te životinjske stanice točno na pravo mjesto. Ta inteligencija prihvaća te stanice i stavlja ih točno na pravo mjesto. Postoji srodstvo između životinje i čovjeka. Oni se ne mogu miješati i razmnožavati. To je pokušavano. Ali to se miješanje dogodilo tamo nazad u vrtu i kemijsko srodstvo koje još uvijek postoji dokazuje to. Jer zmijac je nekad u Edenu bio uspravno stvorenje. Bio je sličan čovjeku. Bio je skoro čovjek. Sotona je uzeo prednost zmijčevih tjelesnih karakteristika da bi ga iskoristio da prevari Evu. Tada je Bog uništio taj obrazac zmijca. Ni jedna se druga zvijer ne može pomiješati s čovjekom. Ali srodstvo postoji.
Sad kad smo došli ovoliko daleko, dopustite mi pokušati razbistriti vaše razmišljanje o ovoj temi tako da možete vidjeti neophodnost našeg ulaženja u ‘doktrinu zmijčevog sjemena’, kao što sam ušao. Počinjemo s činjenicom da su bila DVA stabla usred vrta. Stablo Života je bio Isus. Drugo je stablo nedvojbeno Sotona, zbog onoga što je izašlo iz ploda tog stabla. Dakle, znamo da su oba ova stabla bila povezana s čovjekom ili inače ne bi nikako bila tamo postavljena. Morala su imati udio u suverenom planu i naumu Božjem u svojoj povezanosti s čovječanstvom i s Njim, ili inače Bogu ne bi nikad mogli pripisati sveznanje. Sve je ovo do sad istina, nije li? Dakle, Riječ vrlo nedvojbeno iznosi da je od PRIJE utemeljenja zemlje naum Božji bilo podijeliti Svoj Vječni Život s čovjekom. Ef. 1, 4 – 11: “U Njemu nas je i izabrao prije utemeljenja svijeta da budemo sveti i bez mane pred Njim; u ljubavi nas predodredio za posinjenje po Isusu Kristu, za Sebe, u skladu s dobrohotnošću volje Svoje, na hvalu slave Svoje milosti u kojoj nas je prihvatio u Ljubljenome, u kome imamo otkupljenje krvlju Njegovom, oproštenje grijeha, prema bogatstvu Njegove milosti, koju nam je obilno udijelio zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem obznanivši nam po Svojoj dobrohotnosti tajnu Svoje volje, prema onome što je već prije u Sebi naumio da bi u razdoblju punine vremena okupio u jedno sve u Kristu – i ono na nebesima i ono na zemlji. U Njemu smo i stekli baštinu mi koji smo predodređeni po naumu Onoga koji sve izvodi prema odluci Svoje volje.” Otk. 13, 8: ” I poklonit će mu se svi (Sotoni) koji stanjuju na zemlji, čija imena nisu zapisana u Knjizi života Jaganjca zaklanog od utemeljenja svijeta.” Ali taj Život nije mogao i nije bio podijeljen ni jednim drugim putem osim putem “Boga očitovanog u tijelu”. To je bio dio Njegovog vječnog i predodređenog nauma. Taj je plan trebao biti na hvalu slave Njegove milosti. To je bio plan Otkupljenja. To je bio plan Spasenja. Poslušajte sada pozorno. “Budući da je Bog bio Spasitelj, bilo je neophodno da On predodredi čovjeka kojem će trebati spasenje da bi Sebi dao razlog i svrhu postojanja.” To je sto posto točno i to potkrepljuje mnoštvo citata Pisma, kao i sam ovaj naglašeni stih iz Rim. 11, 36: “Jer SVE je od Njega i po Njemu i za Njega. Njemu SLAVA u vjekove! Amen.” Čovjek nije mogao izravno doći i jesti s tog Stabla Života usred vrta. Taj je Vječni Život tog Stabla prvo morao postati tijelom. Ali prije nego je Bog mogao podići i spasiti grješnika, morao je imati grješnika kojeg će podići i spasiti. Čovjek je morao pasti. Pad, kojeg će prouzročiti Sotona, morao je imati tijelo da bi napravio pad. Sotona je također morao doći kroz tijelo. Ali Sotona nije mogao doći kroz ljudsko tijelo da bi napravio pad kao što će Krist doći u ljudskom tijelu vratiti one koji su pali. Ali postojala je životinja, zmijac, toliko sličan čovjeku da je Sotona mogao doći do te zvijeri i kroz tu zvijer doći do ljudskog tijela i prouzročiti pad i tako se ubaciti u ljudsku rasu, kao što će i jednog dana doći Isus i ubaciti Sebe u ljudsku rasu, u ljudska tijela, čak do razine uskrsnuća u kojem ćemo imati tijela kao Njegovo slavno. Prema tome, ono što je Bog napravio ovdje u vrtu bio je Njegov predodređeni plan. I kad je Sotona prouzročio to što je bilo neophodno za naum Božji, tada čovjek nije mogao doći k Stablu Života u vrtu. Zasigurno ne. Nije bilo vrijeme. Ali životinja (Životinja je prouzročila pad, zar ne? Neka se prolije životinjski život.) je uzeta i njena je krv prolivena i tada je Bog ponovno imao zajedništvo s čovjekom. Zatim je imao doći dan kad će se Bog pojaviti u tijelu i pomoću Svoga poniženja vratiti palog čovjeka i učiniti ga dionikom tog Vječnog Života. Kad jednom vidite ovo, možete razumjeti zmijčevo sjeme i znati da to nije bila nikakva jabuka koju je Eva pojela. Ne, to je bilo srozavanje čovječanstva miješanjem sjemena.
Dakle, znam da će se u odgovaranju na jedno pitanje vjerojatno pojaviti drugo, a ljudi me pitaju: “Ako je Eva pala na taj način, što je učinio Adam, jer Bog svaljuje krivicu na Adama?” To je jednostavno. Božja Riječ zauvijek stoji na nebesima. Prije nego što je napravljena jedna čestica zvjezdane prašine, ta je Riječ (Božji zakon) bila tamo TOČNO KAO ŠTO JE ZAPISANA U NAŠOJ BIBLIJI. Dakle, Riječ nas uči da ako žena napusti svoga muža i ode s drugim čovjekom, ona je preljubnica i više nije udana i neka je muž ne uzima natrag. Ta je Riječ bila istinita u Edenu kao što je bila istinita kad ju je Mojsije zapisao u zakonu. Riječ se ne može mijenjati. Adam ju je uzeo natrag. On je znao točno što čini, ali je ipak to učinio. Ona je bila dio njega, a on je bio voljan uzeti njezinu odgovornost na sebe. Nije ju htio pustiti da ode. Tako je Eva začela s njim. Znao je da hoće. Znao je točno što će se dogoditi ljudskoj rasi i prodao je ljudsku rasu u grijeh da bi mogao imati Evu, jer ju je volio.
I tako su rođena ta dva sina. Sinovi koji će biti očevi ljudske rase koja je sada već bila onečišćena. A što kaže zapis o njima? Pročitajte zapis. Juda 14: “Prorokova doista Henok, sedmi od Adama…” Postanak 5 je poglavlje Henokovog rodoslovlja. Ovako iznosi to rodoslovlje : 1. Adam, 2. Šet, 3. Enoš, 4. Kenan, 5. Mahalalel, 6. Jered, 7. Henok. Primijetite da nije spomenut Kajin. Adamova loza ide kroz Šeta. Da je Kajin bio Adamovo dijete, zakon prvorodstva bi dao Kajinu pravo u lozi. Također se mora pažljivo primijetiti da u Postanku 5, 3 kaže da: “Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet.” Nigdje ne kaže da je Kajin bio sličan Adamu, a morao bi biti da je bio njegov sin, jer je zakon reprodukcije kategorički da sve donosi sebi slična. Moramo također uvažiti činjenicu da u oba rodoslovlja, u Postanku i Luki, nedostaje Kajin. Da je Kajin bio Adamov sin, negdje bi bilo rečeno o njemu da je: “Kajin, sin Adamov, sin Božji.” To ne kaže, jer to NE MOŽE reći.
Naravno, dugo su vremena proučavatelji opisivali dvije loze ljudi: od kojih je jedna bila pobožna loza nađena u Šetu, a druga bezbožna loza koju je započeo Kajin. I čudno je, ali istinito, ti nam isti proučavatelji nisu nikada rekli kako to da je Kajin bio takva osoba kakva je bio, dok su Abel i Šet bili od duhovne, pobožne loza. Činjenično, Kajin je trebao biti duhovan, a Abel manje duhovan, a Šet još više i tako dalje lozom, jer je svaka sljedeća generacija uvijek završila dalje od Boga. Ali ne, Kajin se pojavljuje tako zao kao ni jedan čovjek ikad opisan jer se nasilno odupire Bogu i Riječi.
Dakle, neka ovo bude znano: Pismo se ne igra riječima. Što je god u Zapisu, tamo je da to pomazane oči vide. Tamo je sa svrhom. U toj Riječi kaže, Post. 3, 20: “Svojoj ženi Adam nadjenu ime Eva, jer je majka svima živima.” Ali ni jedan citat Pisma nije nikad rekao da je Adam otac svima živima. Ako se Post. 3, 20 ne bi trebala pripisati ova konotacija, zašto bi bilo spomenuto da je Eva majka svima, a bez da je rečena i riječ o Adamu? Činjenica je da, iako je Eva bila majka svima živima, Adam nije bio otac svima živima.
U Post. 4, 1, Eva je rekla: “Muško sam čedo dobila od Jahve.” Ona ne pripisuje Adamu očinstvo nad Kajinom. Ali u Post. 4, 25 ona kaže: “… Reče ona: ‘Bog mi odredi DRUGO sjeme MJESTO ABELA, koga ubi Kajin.'” Ona ne kaže da joj je Bog DAO drugo sjeme – to bi bio Krist, jer On je DAN. Ovaj je sin, Šet, bio ODREĐEN mjesto Abela. Ona priznaje svog sina koji je došao po Adamu; ona sada ne priznaje Kajina, jer je on došao po zmijcu. Kada ona kaže DRUGO SJEME mjesto Abela, ona govori da je Kajin bio drugačiji od Abela, jer da su bili od istoga oca morala bi reći: “Dano mi je JOŠ SJEMENA.”
Ne vjerujem svemu što pročitam, ali zasigurno je zanimljiva stvar da izdanje LIFE-a od 1. ožujka 1963. izvještava da psihijatri govore potpuno istu stvar o kojoj razgovaramo. Dakle, znam da se svi psihijatri međusobno ne slažu, ali evo. Strah od zmija nije svjesna gadljivost, već nesvjesna. Kada bi to bio prirodan strah, ljudi bi isto tako veselo stajali fascinirani pred kavezom gorile ili lava. Njihove ih nesvjesne misli drže da bulje u zmije. Ta je privlačnost zmija nesvjesno seksualna. Da je to bilo kroz doba vidi se po ljudima koji iz generacije u generaciju prolaze kroz istu stvar. Zmije su uvijek bile i uvijek će biti gadljivo privlačne. Zmija je uvijek predstavljala ono što je ujedno i dobro i loše. Kroz doba je bila falusni simbol. Baš točno kao u opisu edenskog vrta, nalazimo zmiju personifikacijom strastvenog zla.
Gotovo je univerzalno među raznim neciviliziranim plemenima da je zmija povezana sa seksom i često zajedno s njim proslavljana. Proučavanje seksologije iznosi to u mnogim primjerima. Dakle, želio bih znati odakle to tim ljudima, budući da su neobrazovani i nikada nisu čitali Bibliju. Ali baš kao što je i priča o potopu znana diljem svijeta, tako je znana i ova istina o padu čovjeka. Znali su što se dogodilo tamo u Edenu.
Dakle, netko će mi upravo ovdje postaviti ovo pitanje: Je li Bog rekao Evi da pazi na zmijca ili će ju inače zmijac zavesti? Poslušajte sada, Bog nije morao reći ni jednu stvar o onome što će se dogoditi. Shvatite samo bit priče. On je jednostavno dao Riječ. Rekao je da ne jedu sa SPOZNAJE. Jedite sa ŽIVOTA. ŽIVOT JE BIO RIJEČ BOŽJA. SMRT JE BILA SVE ŠTO NIJE BILA RIJEČ BOŽJA. Ona je dopustila da se izmijeni JEDNA RIJEČ i upravo ju je tada Sotona imao. Bog je mogao reći: “Nemoj brati više ploda sa stabla nego što možeš pojesti!” Sotona je mogao reći: “Gledaj, to je poprilično točno. Vidiš, ako ubereš previše, istrunut će. Ali evo metode da sačuvaš plod i da ipak istovremeno možeš brati sve što želiš. Dakle, vidiš, može istovremeno biti po tvome i po Božjem.” Đavao bi ju imao upravo tu. Tko je kriv po JEDNOJ točki zakona, prekršio je CIJELI zakon. Nemojte se poigravati s tom Riječi. To je točno ono što se dogodilo u efeškom dobu prije nego što se završilo oko 170. nakon Krista.
A što je to stablo proizvelo? Stablo spoznaje je proizvelo smrt. Kajin je ubio svoga brata Abela. Zli je ubio pravednog. To je postavilo obrazac. To će zadržati taj obrazac do obnove svega kao što je rečeno po prorocima.
Stablo spoznaje je proizvelo pametne ljude, glasovite ljude. Ali njihovi putovi su putovi smrti. Božji su ljudi jednostavni, ali duhovni, priklanjajući se Bogu i prirodi, mirno obrađujući zemlju, mareći radije za istinom nego za bogatstvom. Zmijčevo je sjeme donijelo ogromnu trgovinu, divne izume, ali sa svime time dolazi smrt. Njihov barut i atomske bombe ubijaju u ratu, a u vrijeme mira njihovi mehanički izumi, kao što su automobili, ubijaju čak više u vrijeme mira nego što ratni izumi uništavaju u vrijeme tjeskobe. Smrt i uništenje plodovi su njenog truda.
Ali oni su religiozni. Vjeruju u Boga. Oni su poput svog oca, đavla, i svog pretka, Kajina. Obojica su vjerovala u Boga. Idu u crkvu. Miješaju se s pravednima, kao što se ljulj miješa s pšenicom. Čineći to iskvaruju i proizvode nikolaitsku religiju. Šire svoj otrov u svakom nastojanju da unište sjeme Božje kao što je i Kajin ubio Abela. Nema straha Božjega pred njihovim očima.
Ali Bog ne gubi nijednog od Svojih. On ih čuva čak i u smrti i obećao je da će ih u posljednji dan uskrisiti.
Odlomak iz William Branham – Efeško crkveno doba (Otkrivanje sedam crkvenih doba)